Susreti

Život uz jaslice

jasliceSvake godine na Badnjak u Župi sv. Ivana na Relji osvanu predivne jaslice. Uvijek sam se pitala tko je tako darovit i maštovit da svake godine načini drugačije jaslice. Radoznalost me odvela do gospođe Mirjane Kulaš, ekonomske tehničarke u mirovini i njezina supruga Ante Tonča, umirovljenog inženjera elektrostrojarstva.

Svaki je rad unikat

Gospođa Mira, kako je zovu od milja, susreće se s jaslicama u najranijem djetinjstvu. Njezini su roditelji u svojem domu svake godine u vrijeme došašća pripremali jaslice i tako je dobila prve osnove o izradi jaslica. Bio je to u ono vrijeme pravi novitet za poveće dvorište, gdje su se sakupljali njezini prijatelji i imali priliku razgledavati rukotvorine njezine obitelji. Isto se događalo i u kući njezina budućega supruga koji je živio nedaleko od nje.

U to vrijeme nije bilo lako doći do materijala za izradu. Brda su se izrađivala od nagužvanog tamnog  pakpapira koji se prskao vodenim bojama, jer drugih nije ni bilo. Figurice su se radile otiskom u „štuku“ u koji se lijevao tekući gips. Tada bi se lijepile dvije polovice, a figure su se bojale vodenim bojama. Međusobno su se razmjenjivale razne figure. Sakupljala se mahovina i morski pijesak, a rasvjeta je bila improvizirana od baterijskih žaruljica omotanih krep-papirom.

Od 1947. godine gđa Mira zajedno sa svojim suprugom postaje župljanka Sv. Ivana. Nakon nekog vremena pročulo se, a tijekom blagoslova kuća i vidjelo, da se Kulaševi bave izradom jaslica. Na svećenikov poziv, rado su se priključili stvaranju crkvenih jaslica i od tada već petnaest godina razveseljavaju svoje župljane.

„To je rad koji zahtjeva puno ljubavi, u koji se unosi dosta strpljenja i vremena. S idejama se počinje već početkom studenoga. Svake godine nastojimo uvesti promjene, no ne može se puno toga mijenjati. Isus se rodio u siromašnoj štalici i zato se ne uvodi puno novina, ali se uvijek mijenjaju neki detalji, koji unose dušu da bi se održao sklad.“ – dodaje gospođa Mira.

4 jaslice

Od materijala upotrebljavaju: „itung“ koji obrađuju s puno strpljenja; stiropor, koji rezbare i oblažu na više načina. Tome dodaju akrilne boje da dobiju nijanse. Prije samog početka razmišljaju gdje će postaviti rasvjetu. I kad se spoje osnove, tek tada se počinje s detaljima. Rade i jutenom podlogom koju natapaju tekućim gipsom i na taj način oblikuju brda i štalice. A onda je potrebno dosta vremena da se sve osuši. Za samu pripremu potrebno je najmanje tjedan dana.

Godinama je u gospođi Miri „čučala“ kreativnost, ali se nije usudila izraziti je. U zadnjih pet – šest godina odvažila se pa osim jaslica izrađuje prigodne aranžmane, vaze, boce i druge rukotvorine. Tako nastaju unikati. Rad je ispunjava, smiruje i opušta. Uživa u svojim djelima. Tada joj, kaže, vrijeme stane i zna raditi satima. Radove poklanja u raznim prigodama, jer želi razveseliti drage osobe. „Poklanjam im u tom trenutku i dio sebe na obostranu radost.“ s veseljem ističe.

Materijale za svoje rukotvorine pronalazi najčešće u prirodi. Koristi se spiralnim granama, suhim voćem, cvijećem, povrćem, a lavandu plete raznobojnim vrpcama. Dosta radi na staklu, kamenu, bocama, svijećnjacima… Tehnika oslikavanja je vitraž i salvetna tehnika. Koristi se akrilnim bojama, akrilnim lakovima, raznim filtrima u boji, konturnim bojama, rebrastim papirom, perlicama…

U Župi sv. Ivana s mladima izrađuje božićne vjenčiće, božićne i uskrsne čestitke te uskrsna jaja koja prodaju, a novac daju potrebitima.
Voli gospođa Mira i snimati dokumentarce za svoju dušu. Snimala je i u vrijeme Domovinskog rata, a svoj je film naslovila „Ratno proljeće 91“. Snimala je po vrtovima dok su padale granate na grad. U filmu je istaknuto da ljepota prirode nije mogla nestati ni u razaranju. Kako kaže: „Skitam se i snimam. Što mi zapne za oko, to mi je tema.“ Osim što voli stvarati, gospođa Mira voli glazbu, naročito klapsko pjevanje, a voli i poeziju.

Imala je vrlo uspješnu prodajnu izložbu svojih rukotvorina 2012. u Gradskoj knjižnici Zadar, ogranak Arbanasi.

Razgovor s ovom izuzetnom i nadarenom gospođom, potiče na razmišljanje kao je lijepo iskoristiti sve talente i darove koje nam je Bog podario.

Tekst: Ana Grgica Knežević, 7.r.
Fotografije: Loreta Marušić, 7.r. i iz obiteljskog albuma gospođe Mire

Tagovi