Krajevi i ljudi

Svaka je zemlja specifična i lijepa na svoj način

Profesor tjelesne i zdravstvene kulture Miroslav Čačić ili kako ga popularno zovemo Čajo, proputovao je gotovo čitavu Europu i šire, najprije kao igrač RK Medveščak Zagreb, a kasnije u svoje slobodno vrijeme.

U kojim ste zemljama i gradovima bili izvan Hrvatske?
Bio sam u Austriji. U Beču sam živio 10 mjeseci, posjetio sam Graz i još dobar dio austrijskih skijališta. U Belgiji sam bio u Bruxellesu; u Bjelorusiji u Minsku; u Češkoj sam posjetio Prag, Ostrave, Karvinu; u Engleskoj London; u Danskoj Kolding; u Francuskoj Pariz

Nicu, Can; u Italiji Rim, Firencu, Padovu, Veneciju, Trst, Messinu, Syracusu, Cataniju, Veronu; u Mađarskoj Budimpeštu, Pečuh; u Nizozemskoj Amsterdam; u Njemačkoj Berlin, Leipzig, Frankfurt, Kiel, Hamburg, Munchen, Stutgart, Freiburg;u Rusiji Moskvu; u Ukrajini Donjeck; u Švicarskoj Zurich, Luzern, Wengen; u Španjolskoj Barcelonu, Cadiz; u Slovačkoj Bratislavu, a bio sam i u svim državama bivše Jugoslavije. Putovao sam i izvan Europe: u Izrael u Tel Aviv, Jerusalem i Betlehem; u Thailandu sam bio u Bangkoku; u Japanu u Tokiju, Hiroshimi, Kyotu, Osaki…

Napomenuo bih da u Hrvatskoj gotovo nema grada u kojem nisam bio.

Koje biste zemlje izdvojili kao najzanimljivije?

Teško se odlučiti jer svaka je zemlja specifična i lijepa na svoj način. Ali izdvojio bih neke: Japan koji je specifičan, drugačiji ljudi, drugačija klima i ono što me oduševljava kod njih to je njihova točnost i preciznost, a posebice su me fascinirali njihovi brzi vlakovi Chikanse koji nisu u sve dane mog boravka kasnili niti jednu sekundu, a njima sam obišao cijeli Japan.

Zanimljiva je zemlja i Izrael, a pogotovo povijesni gradovi Betlehem i Jeruzalem u kojem se nalazi Isusov grob iznad kojeg je sagrađena crkva koju dijele katolička i pravoslavna vjera zajedno.

Od europskih zemalja zanimljive su mi zemlje mediterana, zbog klime i sličnog načina života, temperamenta ljudi. Rim je zanimljiv kao povijesni grad. Cijelim gradom hodaš po povijesti svjetske civilizacije. O Vatikanu da i ne govorim, njega treba doživjeti.

Kada biste morali živjeti u inozemstvu gdje bi to bilo?

Teško je reći gdje bih živio, puno je zanimljivih zemalja. London je jedan od najzanimljivijih gradova za život. Vrlo je dinamičan, svatko može pronaći nešto zanimljivo za sebe.

Mene su oduševila sportska zdanja među kojima su nogometni stadioni, a na jednom od njih Stanford bridge – Chelsea sam i bio. Oduševio me je i Winbledon gdje je naš Goran Ivanišević ostvario svoj najveći uspjeh.

Mogao bih još i živjeti u Švicarskoj jer je to jedna od najuređenijih i možda najljepših zemalja u kojima sam bio.

Što vas više dojmi zemlja ili ljudi?

Pa jednako me dojmi i zemlja i ljudi pogotovo ako je zemlja izvan Europe, onda posebno ljudi i njihova kultura i način življenja.

Razlikuju li se ljudi u drugim zemljama od Hrvata?

Nisu to neke velike razlike danas, ali svaki narod opet ima svoje specifičnosti, ovisi o prostoru na kojem žive, sjevernjaci su možda malo hladniji dok su južnjaci temperamentniji i bliži nama. Mislim da se kod nas dobro živi. Opušteno, da imamo najbolju hranu i najljepše žene.

Što biste izdvojili od spomenika kulture?

U Bangkoku me oduševio budistički hram WatPho u kojem se nalazi Buddha koji spava dužine 46 metara. A također i zlatni Buddha koji je napravljen od samog zlata i težak je 5.5 tona.

Ispričajte nam neku anegdotu s putovanja.

Bilo je puno anegdota, uglavnom vezanih uz poneku zalutalost u novim gradovima, ali sve uglavnom sretno završi. Jedna mi je posebno ostala u sjećanju, 1992. godine igrao sam rukomet u Frankurtu u Njemačkoj u ekipi s jednim Kinezom po imenu Pong. Poslije, 1996. sam ponovno išao na turneju s RK Zadar u Freiburg i prije početka utakmice s Nijemcima neki čovjek mi viče Čajo, kad ono moj prijatelj Kinez – Pong. Eto kako se prijatelji stvaraju kroz sport i nikad se ne zna gdje ćemo se ponovno sresti.

Vaše zadnje putovanje?

Novu sam godinu proveo u Švicarskoj. Njezina je ljepota posebna: vrhovi su planina bijeli, podnožja zelena, a spuštaju se u kristalno čista modro-plava jezera.

Puna je skijališta, a ja sam zaljubljenik u skijanje, tako da sam novogodišnje praznike proveo u Švicarskoj gdje sam iskoristio priliku i skijao na dva poznata švicarska skijališta Egnelberg (3000m), i poznatom skijalištu Wengen gdje je naš Ivica Kostelić ovih dana ostvario svoju četvrtu pobjedu.  Zanimljivost Wengena je što se na skijališta dolazi vlakom koji vozi sve do 3500 m, a tu je iJungfraujoch, poznati djevičanski vrh.

Sljedeće putovanje?

Moje sljedeće putovanje bit će mini turneja kroz Austriju, Slovačku, Poljsku i nadam se da će završiti na Europskom prvenstvu u nogometu u Poznanu, u Poljskoj gdje će Hrvatska igrati s Irskom.

Poruka čitateljima?

Napomenuo bih da sam kroz ova putovanja upoznao mnoge zemlje, ljude, kulturu, način življenja te iz svih tih putovanja naučio nešto novo, o zemljama i kulturi. Bogatiji sam za nova iskustva i spoznaje o drugima, i zato bih svima mladima preporučio da putuju i da svoj život obogaćuju u novim spoznajama, znanjima i iskustvima o drugim državama i ljudima.

 

Anđela Brkljača, 7.r.

Tagovi